|
|
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovdje možete vidjeti i čuti sve ono što prkosi pravilima normale.bit če tu slamanja srdašca,pa sve do lomljenja kostiju.... valjda......
ljudi ima li ko kakvih pitanja,slobodno ih postavite.................
sa veseljem odgovaram na bilo kakvo pitance
odlaze dječaci
a vračaju se ljudi
na zasanjano lice
padaju prve sjene
djevojčice ste ostavljali a
čekaju vas žene....
moje ime je ida,idem u sš u zaprešić,imam 17 god,zaručnika i sreču...
mnogi me ne shvačaju,a ti odlaziš...
toliko sam te voljela a sada te više nema...
i dok me uspomene bole,viđam te ponekad,te tvoje usne koje su me nekad ljubile,te tvoje oći koje su me nekad voljele....
nikada ti više neću biti blizu jer znam da sam povrijedila te i isto tako izgubila te...
ponekad pomislim što ću sad kad nema te
ali jedno je sigurno
nije da nemogu živjeti bez tebe nego ne želim...
danas se osječam čudno,umoro od svega... jedva čekam da ova škola završi... da ljudi suota je a ja sam doma
nemogu vjerovat... moj dragi je otišao van a mene ždere ljubomora...
tream li se bojati prevare ili ne... znam da me voli no svi mi sumljamo... tako je to... možda samo tražimo izlike da budemo nesretni. da si dozvolimo suze,bol i slično...
a da si svi zajedno priuštimo biti sretni??? sve bi bilo jednostavnije... idem sada,nesretna sam... otići ću do frižidera i uzet pivu.... nastavit ću drugi put....
P.S pošto znate da volim filozofirat ostavite mi neko pitanje da mogu pisati... pusa
možda bi bilo vrijeme da napišem nešto i o sebi....
zovem se Ida idem u srednju
u gimnaziju,imam 17 godina.... imam dečka već 10 mj. i tak
nevolim pisati baš o sebi već volim više iznositi svoja mišljenja....
to je to u biti.....
jučer 18.11 bio je dan obilježja pada vukovara.... kako više obilježiti taj dan???? kako da govorimo o njemu a da ne pričamo i ponavljamo isto več godinama.... zašto ja ustvari na sve imam kritiku??? najednostavnije se vratiti u prošlost kada je sve bilo lijepo,divno i krasno, no danas toga nema bilo je lijepo i divno i krasno no dali je lijepo i ostalo za dvije tisuće djece ili možda tisuču osamsto pedeset branitelja i tisuču šesto civili.... mrtvih..... ne želim dalje nabrajati jer računica je stvarno kobna.... taj vukovar,taj njegov pad ili možemo nazvati nečim drugim, samo je pokazatelj nevolja i ljudske gluposti koju ja toliko volim
da to se desilo nama!!!!!! a šta sa onima koji umiru svakodnevnim ratovima kojima nikad kraja? šta sa onima koji umiru svaki sat od gladi? šta sa onima koji svakodnevno pogibaju u svakodnevnim nesrečama???? zašto i njih ne žalimo? zašto i njihove dane ne obilježavamo???? zato što se to ne događa nama.... zlo koje uzrukuje sve te nesreče je u svima nama samo kaj je u nama nekima sakrivena..... svaka osoba je zasebna,no kamo ovaj svijet ide,gdje je bila vukovarcima nada.... dali je ima za njih i dan danas.......
treba li biti nevinašce,treba li biti djete,treba li biti u godinama od 16 do 18 neki odrasli čovjek ili mi svi zajedno samo tome težimo????????? baš zato jer ni sami neznamo šta i sa sobom mladi svijet izgleda ovako kak izgleda. ok dečki. koji kurac je s njima?
ne svi čast izuzecima,čast mom dragom.... kaj bi mi cure trebale samo pičke davat da bi nas naši dečki voljeli? ili je to iluzija neki virtualni svijet koji nam je samo u glavi.... dali oni mogu bez toga da nas omalovažavaju ili ipak ne? dali smo mi tako glupe da si to dozvoljavamo???da jesmo
problem u nama djevojkama je da smo pre emotivne. koliko bi mi trebale imat padova u životu da naučimo da ustvari vrijedimo????
šta sa onim vrijednim muškarčinama koji nam pokušavaju olakšati život. u principu svi smo isti,i ja i ti i muško i žensko i o tome se treba pozabaviti u svojoj glavi. svi mi imamo dosta pameti da znamo šta bi u životu ili da o tome bar razmislimo... uprincipu tu čemo odlučiti i dokučiti dali čemo biti kurve,muške kurve ili nšto drugo.... dali ipak treba ljubavi dati priliku? dali smo mi ljudi stvarno sposobni voljeti????
jesmo sposobni smo i samo zato smo nadmočna vrsta na zemlji. toliko bi se dalo pisat kao što se vidi sve je na kraju krajeva povezano jedno s drugim. kamo to smjestiti? tko če nam pomoči da nađemo odgovore na ovakva pitanja? jeli nam sve predodređeno???? neka bude,USKORO SE ČUJEMO PONOVO....
jeste li ikad čuli za one djevojke koje nikako da ne povrijede bar neklicinu muškaraca u svom životu?
e pa ja jesam,nažalost i ja sam jedna od njih.
ko ga jebe. daj razmislite malo..... otvorite li adresu volimteida.blog.hr vidjet čete jadnolik blog nekok lika koji opisuje svoju izgubljenu ljubav...... ok sve je to u redu,ali se nitko ne upita koj k˙˙˙˙ stoji iza tog bloga.
ja vam mogu reči.... taj dečko mihael jeli ili tak neš,je sjebo svoju tu veliku ljubav i tako zajebo sam sebe. Kako? e pa kad je ona htjela ostavit frajera s kojim je bila da bude opet s dotičnim frajer se sjebo... bla,bla,bla.... jedno te isto se događa več 2 jebene god. (a da ne govorim da se događa već stolječima)
on ju još uvijek davi istim sranjima da ju još voli i slično,ona mu se nedavno smilovala da udu barem frendovi a kreten opet zajebo.
tko tu treba izvuč neku pouku? tko je tu lud ma koga briga uostalom ovo sam navela za poč jer kroz ovaj moj blog moći čete vidjeti još puno toga,a nečemo se zaustavljati na jadniku koji jedva ima 50 ako i tolko ljudi koji su pogledali blog. za upoznavanje bit če dovoljno. samo da znate ja sam komplicirana i još kompliciranija nego normalan prosjek ljudi na ovom svijetu. ali šta češ sve je to za ljude....
čujemo se doskora.... čujemo se uskoro....
